„Potrebna nam je širina uma kako ne bismo bili sputani ograničenim idejama i mišljenjima, nego spremni promijeniti ih ili proširiti. Moguće je da moje razmišljanje i razmišljanje drugoga dovedu do nove sinteze, koja obogaćuje i jedno i drugo. Jedinstvo kojemu treba težiti nije uniformnost (jednolikost), nego „jedinstvo u različitosti“, odnosno „pomirena različitost“. U tom obogaćujućem bratskom zajedništvu različiti se susreću, poštuju i cijene, zadržavajući ipak različite nijanse i naglaske, koji obogaćuju opće dobro. Moramo se osloboditi toga da mislimo kako svi moraju biti isti. (...) Važno je znati reći ono što se misli, a da se drugoga ne uvrijedi. Treba koristiti riječi i način govora koji drugi može lakše prihvatiti ili tolerirati, pogotovo kad se raspravlja o teškim pitanjima; vlastite kritike treba iznositi tako da se pritom ne daje oduška srdžbi i vrijeđa drugoga, kao u nekoj vrsti osvete, te izbjegavati moralizirajući govor, koji služi samo tomu da se drugoga napada, ismijava, optužuje i vrijeđa.“

Papa Franjo, Amoris laetitia – Radost ljubavi. Posinodalna apostolska pobudnica o ljubavi u obitelji (19. ožujka 2016.), Zagreb, 2016., br. 139.