Naš svetac zaštitnik, Sveti Nikola, jedan je od onih kojeg se gotovo najviše štuje u cijelom rimokatoličkom svijetu, a 40-tak gradova i 14 država svijeta nosi njegovo ime te su ga uzeli za svoga zaštitnika. Pored toga Sveti Nikola omiljen je svetac u Pravoslavnoj, Anglikanskoj i Evangeličkoj tradiciji.
Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3. stoljeću od bogatih roditelje koji dulje vrijeme nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu. Ime je dobio po stricu, biskupu u Miri. Nažalost njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam.
Nikola postaje svećenik želeći širiti ljubav i dobrotu. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se nakon nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao izbjeći te postaje biskup Mire. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru.
te ga nazivamo zaštitnikom djece.
U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.
Neobična za svoje vrijeme, Nikola je živio dug život. Za razliku od većine svetaca u ranoj Crkvi, on nije umro mučeničkom smrću. On je jedan od prvih post-biblijskih svetaca, a smatrao se svetim i prije nego je Crkva počela službeno kanonizirati svece
Mnoga i ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.
Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubaci zamotane zlatnike kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao tako veliki novac. Vidjevši kako je svota dovoljna, čak i prevelika da časno uda jednu kćer, opremio je i dade joj miraz. To se dogodi i po drugi put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on i srednju kćer. Dalje priča ima dva kraja:
A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.
Drugi kraj priče ide ovako: Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih, i od tuda dolazi stavljanje poklona bilo u čarape ili čizmice, i Sveti Nikola koji poklone spušta kroz dimnjak.
Njegovo darivanje siromasima obilježeno je njegovim kanonskim simbolima tri zlatne kugle, tri zlatnika ili tri vreće novca. Stari običaj darivanja tri naranče ili zlatne jabuke za djecu na blagdan Svetog Nikole su podsjetnik na tri zlatne lopte.
Sveti Nikola se između ostalog često prezentira kao zaštitnik djece.
Priča se da se troje djece su izgubili nakon igranja. Kao je dolazila noć djeca su došla do osvijetljenog dućana zlog mesara. Zakucali su na vrata mesnice i rekli mu da su bili umorni, gladni i izgubljeni. Upitali su mesara mogu li ući unutra nešto pojesti i spavati. Mesar je pristao. Čim su djeca ušla u dućan, mesar ih je izrezao na komade i ubacio u veliku posudu za preradu mesa. Sedam godina kasnije, govori se u legendi, Sveti Nikola se pojavio pred mesarom i čudotvorno opet oživio djecu iz posude. Djeca su se vratila svojim roditeljima živa i zdrava. Od tada je Sveti Nikola zaštitnik djece, a često se prikazuje kako blagosivlja djecu u bačvi u spomen na ovaj događaj.
Mnoge priče okružuju porijeklo Svetog Nikole kao svecu-zaštitniku pomoraca i mornara pa stoga mnogi pomorci drže sličicu ili kipić sveca u svojim brodskim prostorima i mole se njemu za teška vremena. S time je povezan njegov lik često prikazan sa simbolima sidra, broda ili valova kao što je primjer u našoj Crkvi sv. Nikole u Čilipima. Mnogi gradovi u svijetu imaju Svetog Nikolu kao svog zaštitnika. Između ostalih tu su Amsterdam - Nizozemska, Baranquilla - Kolumbija, Limerick – Irska, Liverpool - Engleska, Napulj – Italija, Bari – Italija i mnogi drugi. Francuska ima daleko najviše gradove i sela imenovanih u čast našega sveca. A naš dekanat ima tri župe kojima je Sveti Nikola zaštitnik.
Sveti Nikola, pod tvojom ćemo zaštitom živjeti sve dok budemo imali snage davati takve ljude koji će stupati tvojim stopama odričući se vlastite udobnosti i koristi da bi učinili sretnima druge. A naše štovanje takvih velikana bit će jamstvo sretnije budućnosti.